SVETO KORIZMENO VRIJEME – VRIJEME MILOSTI, OBRAĆENJA i POSVEĆENJA

Započinjemo sveto korizmeno vrijeme. Potrebno je malo progovoriti o tom vremenu kako bismo mogli što kvalitetnije i plodonosnije živjeti ovo milosno vrijeme.

Korizma, lat. quadragesima, četrdesetnica. To je razdoblje od četrdeset dana prije Uskrsa u kojima se pripremamo za pashalni misterij. Počinje na Čistu srijedu ili Pepelnicu i traje do Velikog Četvrtka. Liturgijska boja je ljubičasta. U korizmi se ne ukrašavaju oltari i crkva, ne sviraju orgulje i druga glazbala, ako nije nužno. Ispušta se aleluja i Slava. Porijeklo korizme? Slijedeći mišljenje sv. Jeronima i sv. Leona neki autori smatraju da korizma počinje već od apostolskih vremena, dakle od prvotne Crkve. Drugi pak misle da nije postojala prije IV. stoljeća. Ustvari, možemo reći, sve do vremena koje je slijedilo nakon prvih progona kršćana u Crkvi nije bio poznat niti zabilježen jedan ovakav asketski preduskrsni period kakav mi danas imamo. No, sigurno je da su kršćani prakticirali već od samih početaka strogi post u jednom dijelu Svetog ili Velikog tjedna. U Crkvama koje su nastajale u poganskim sredinama kršćani su postili barem kroz četrdeset sati u Velikom tjednu. Taj post ih je sjećao na Gospodinovu smrt. To znači da su postili od petka uvečer do nedjelju ujutro. Oni koji su to mogli, nisu ništa uzimali od petka ujutro ili još više od četvrtka večeri poslije euharistije i svete pričesti, pa sve do pričesti na uskrsno jutro.

U Crkvama koje su nastajale u židovskim sredinama kršćani su počinjali post - iako u blažem obliku - već u ponedjeljak, jer su taj dan Velikog tjedna uzimali kao početak zavjere farizeja koju su poduzeli protiv Isusa da ga ubiju. Taj je dan znači bio početak odlaska i nestanka Zaručnika, a od njih je već židovski običaj tražio da se u vremenu Pashe kroz sedam dana hrane "kruhom boli". Tako u konačnici taj prvi post, koji su prakticirali kršćani u Svetom tjednu, bio je post sućuti i boli zbog nestanka Krista Zaručnika. To nije bio post kojim su se pripremali na slavlje uskrsnog misterija. Zato ga i nisu zvali preduskrsni nego jednostavno uskrsni post.

Prema svim svjedočanstvima od početaka jasno je da je korizma ustanovljena da pripravi vjernike na slavljenje tajne smrti i uskrsnuća Isusova. Krist je naš uzor i naš vodič za vrijeme korizme, jer se nakon krštenja povukao u pustinju i tu ostao četrdeset dana. Taj broj četrdeset ima svoju simboliku. Sv. Augustin je najbolje uočio njezino značenje. Podsjetimo se samo da Stari Zavjet ima više epizoda u kojima je broj četrdeset znakovit: potop je trajao 40 dana; hod Izraelaca kroz pustinju 40 godina; broj dana koji su bili potrebni da se Niniva obrati je 40, itd. Ipak dvije su zgode najuočljivije koje korizmena liturgija izravno spaja s boravkom u pustinji. To je Mojsijev boravak 40 dana i 40 noći na brdu Sinaju i hod proroka Ilije 40 dana i 40 noći prije nego je stigao na brdo Horeb. Iz ovih različitih zgoda izlazi, kako veli sv. Augustin, da je broj 40 božanski određen da pripravi ljude na djela koja se ovdje dole ostvaruju u borbi i naporu.

Boravak u pustinji bio je za Gospodina prava priprava za djelo koje je trebao ispuniti na Kalvariji. Ništa ne znači što se između tih 40 dana u pustinji i njegove muke smjestilo razdoblje javnog rada i propovijedanja koje je trajalo tri godine, jer njegov javni život je bio samo uspon prema križu.

Kad se jednom povukao u samoću pustinje, Krist je mogao proživljavati intenzivnije svoju povezanost s Ocem. Tu je bio toliko zahvaćen nebeskim stvarnostima da mu je božanska jasnoća što je natapala njegovu dušu bila dovoljna da hrani i podržava napore i sile njegova tijela. Po Isusovu primjeru, svom vođi i uzoru, kršćanin se za vrijeme korizme potpuno predaje u službu Bogu. Kao što je Isus bio izložen napadima zloga Duha i kršćanin im je izložen. To znači da je korizma vrijeme najčišćeg i najsavršenijeg kršćanskog života i u isto vrijeme ona je razdoblje duhovne borbe. Isto tako korizma je razdoblje čišćenja i duhovnog nadnaravnog rasta. Ona je najposebnije posvećena čišćenju srca. To čišćenje nije nešto što u sebi sadrži samo negativnu značajku, to znači čišćenje od zla, nego ono u sebi sadrži također i pozitivan element rasta u kreposti. Kroz cijelu korizmu liturgija nas opominje da postu tijela treba odgovarati i post duše koji nije ništa drugo nego strogo uzdržavanje od grijeha. Da iskorijenimo zlo koje je u nama, treba ga najprije dobro upoznati. Nijedno liturgijsko razdoblje ne pogoduje više rastu vjere, nade i ljubavi od korizme. Ona oživljava u dušama žalost zbog grijeha i uvodi ih u raspoloženje duboke poniznosti za koju je Krist dao primjer kad je postao našim slugom.

Post
Sigurno je da post, po svojoj oštrini, strogom slijedu, a posebno po Kristovu primjeru, najosnovniji element vršenja korizme.
Korizma je ozbiljan i strog period u kojemu se trebamo odreći određenih radosti koje su inače dopuštene. Postom krotimo poroke i postajemo gospodari tijela. On učvršćuje tijelo i po njemu zaslužujemo milosti. Pokorom postižemo oproštenje grijeha i zaslužujemo nebesku nagradu. Postiti znači jednom se u danu do sita najesti, a u druga dva obroka manje uzeti. Post obvezuje sve koji su navršili 18 godina i nisu prešli 60. godinu. Nemrs znači ne jesti meso. To smo dužni činiti sve petke kroz godinu, a napose u korizmi. Post i nemrs jesu obvezatni na Čistu srijedu ili Pepelnicu i na Veliki Petak .

Milostinja
Pod imenom milostinje treba shvatiti sva djela milosrđa prema bližnjemu. Kršćanin treba za vrijeme korizme prakticirati dvije vrste milostinje: davati i opraštati, jer je sam Spasitelj rekao: oprostite i bit će vam oprošteno. I konačno milostinja upotpunjava post.

Molitva
Sv. Augustin kaže da su post i milostinja dva krila koja dižu k Bogu molitvu u korizmi. Post i molitva su zato da očiste dušu i da joj lakše pomognu da se uzdigne k Bogu. Zauzvrat molitva potiče i oživljava obdržavanje korizme. Molitvom dobivamo milost koja nam je potrebna da počnemo "svečanost posta" s djelatnom ljubavlju koju primamo i da je ispunimo sve do kraja u pobožnosti. Molitva čini naš post ugodnim pred Gospodinom i daje mu spasenjski učinak. Period čišćenja i nadnaravnog rasta u korizmi zahtijeva da molitva bude ustrajnija, pouzdanija i gorljivija nego obično. Najsigurniji način podržavanja duha molitve jest sabranje, vanjska tišina i šutnja i postojana meditacija o Svetom Pismu.

I na kraju…
Da bismo ostvarili duboko i potpuno čišćenje duše, korizmena djela trebaju izlaziti iz skrušena srca, a to znači iz one boli koja zahvaća i ostvaruje u duši živo žaljenje zbog grijeha. Zato ne čudi da Crkva odmah od početka traži od svih duh skrušenosti i kajanja. Čin pepeljenja znači zauzeti pred Bogom stav u kojem priznajem da sam zaslužio smrt i zato se hrabro usmjeravam na put pokore i ispaštanja. Da bi skrušenost trajno rasla Crkva svaki dan moli od Boga da vjernicima stravi u dno njihovih srdaca pravu pokoru koja je prvi polog božanskog milosrđa. Zato nas zove da razderemo svoja srca. Duh skrušenosti se ostvaruje u molitvi. Korizmena liturgija nam predlaže model skrušenosti srca u osobi ponizne grešnice iz Evanđelja koja svjedoči svoje istinsko obraćenje suzama kojim pere noge Gospodinu i obasipa ih cjelovima.

Skrušenosti srca treba se pridružiti povjerenje u Božje milosrđe. Kršćanin treba iskoristiti korizmu za otvaranje širem povjernju u Božje djelovanje. Izbor čitanja kroz korizmu želi u nama snažno probuditi i učvrstiti povjerenje u Boga. Zato Crkva s pravom naviješta za vrijeme cijele korizme da Božje milosrđe nema mjere.

Vrijeme kušnje i borbe, vrijeme ispaštanja i askeze, vrijeme korizme zahtijeva više nego ikoje drugo vrijeme kroz godinu vježbanje u kreposti strpljivosti koju sv. Pavao predstavlja kao raspoznajni znak pravih Kristovih slugu: "nego se u svemu iskazujmo kao poslužitelji Božji velikom strpljivošću" (2 Kor 6,4). Crkva nastoji posvijestiti svojim vjernima da ne mogu sudjelovati u uskrsnuću svog Spasitelja ako strpljivo one sudjeluju u njegovoj smrti i križu.

Korizma donosi kršćaninu blagodat dvostruke radosti: radost dragovoljne i dobrohotne uzdržljivosti i radost Uskrsa za kojim gorljivo čezne. Zato nedjelja "Laetare" odiše jednom vrlo čistom radosti u kojoj se već odražava nešto od uskrsne radosti. Diskretna, nenametljiva i suzdržljiva, ali duboka radost korizme ne poznaje uzmaka ni pomračenja.

Stoga, krenimo radosna srca u sveto vrijeme korizme: vrijeme milosti obraćenja i posvećenja.