F S R – Franjevački svjetovni red ustanovljen je po nadahnuću i djelovanju svetog Franje Asiškog (1182.-1226.). Sv. Franjo je osnivač triju Franjevačkih redova: aprvog (muški, redovnici), drugog (ženski, klarise – po sv. Klari) i treći (za ljude u svijetu). Zato se Franjevački svjetovni red (FSR) dugo nazivao i „Treći red sv. Franje“, a pripadnici istog reda „Trećoredci“.

„Čini se ...da nije bilo nikoga u kome je zasjala vjernija i življa slika i evanđeoskiji način života Krista Gospodina kao u Franji. Stoga je on, koji je sama sebe nazivao Glasnikom velikog Kralja, s pravom bio smatran drugim Kristom, jer se sa svojim suvremenicima kao i budućim stoljećima pokazao kao ponovo oživljeni Krist. A to je razlog da on i danas živi pred očima ljudi i da ći živjeti i ubuduće.“ (Pio XI., 1926.)

Svrha je „FSR-a“ živjeti evanđelje po primjeri i načinu sv. oca Franje i činiti sve da se na taj način braća i sestre FSR-a posvete i žive intenzivnim duhovnim životom u poslanju cijele crkve.

U župi Ljubunčić FSR – Franjevački svjetovni red, uveden je i započeo s radom davne 1897. godine kada se 15 kandidata za treći red po prvi put prijavilo fra Franji Pavleku, tadašnjem župniku u Ljubunčiću, da žele postati „trećoreci“, a nakon što je on propovijedao o Trećem redu sv. Franje. Dvije godine kasnije njih 15 je 15. siječnja dalo svoje zavjete.

Već 1910. god. na popisu je 38 trećoredaca u župi kojima se stalno pridodaje sve veći broj novih članova. Tako je već 1924. godine bilo na popisu 80 što obučenih, što zavjetovanih članova, a 1931. god. fra Jako Pašalić sastavlja popis od čak 310 obučenih članova, čije zavjete je sam dvije godine kasnije (1933.) i primio.

Dana 23. 9. 1934. godine prema zapisniku trećoredaca i skupština trećega reda iz ove župe, bilo je u župi Ljubunčić 368 članova Trećeg reda svetog Franje Asiškog. Otada pa sve do danas broj trećoredaca u župi stagnira tj. smanjuje se tako da sedamdesetih godina 20. stoljeća točnije 1972. godine imamo u zapisniku Trećega reda popis od 190 zavjetovanih članova čiji broj se 1989. drastično smanjio na svega 40 članova. Različiti su razlozi i uzroci ovog smanjenja broja članova Trećeg reda. Kao prvo tu je svakako komunistički režim i strahovlada bivše države koja je onemogućila i zabranila bilo kakav rad u ovom obliku pa su stariji članovi što umirali što morali seliti i bježati a s mladima se nije smjelo raditi. Danas pak nakon svih povijesnih perturbacija i obrata na prije svega političkom a onda i vjerskom i svakom drugom planu, u župi se opet može normalno raditi s vjernicima laicima, ali se praktički mora krenuti od nule tj. od početka. Pa tako danas imamo svega blizu nekih dvadesetak članova Trećega reda, točnije njih 6 starije zavjetovanih članova i 11 prijavljenih simpatizera koji još nisu službeno i formalno primljeni u Treći red. Slijedi njihov popis:

Ivka Damjanović, rođ. Gelo iz Strupnića; primljena 4. 10. 1960.; zavjetovana 12.11. 1961.; redovničko ime Klara

Janja Karaula rođ. Marijan iz Priluke; primljena 26. 5. 1963; zavjetovana 4. 10. 1965; redovničko ime Marija

Danica Marijan rođ. Dalić iz Priluke, primljena 26.5.1963, zavjetovana 4.10.1965, redovničko ime Terezija

Cela Marijan rođ. Vrselja iz Priluke, primljena 26.5.1963, zavjetovana 4.10.1965, redovničko ime Terezija

Perka Gelo rođ. Sučić iz Ljubunčića, primljena 28.3.1971, zavjetovana 18.6.1972, redovničko ime Ana

Gojka Marijan rođ. Škoro iz Priluke, primljena 14.10.1959, zavjetovana 12.11.1961, redovničko ime Janja.

• Janja Karaula iz Priluke

• Slava Kelić iz Prispa

• Slava Kovač rođ. Hrsto iz Priluke

• Janja Medo rođ. Popović iz Strupnića

• Mara Gelo rođ. Šarić iz Ljubunčića

• Mila Kovač rođ. Karaula iz Ljubnčića

• Matija Barać rođ. Dalić iz Priluke

• Tadija Krezo iz Priluke

• Janja Krezo rođ. Marijan iz Priluke

• Mara Kovač rođ. Bilić iz Ljubunčića

• Anica Gelo rođ Jelčić iz Kovačića

Skupštine, odnosno, sastanci Trećeg reda se održavaju svake mlade nedjelje poslije pučke mise u župnoj crkvi u Ljubunčiću a predvodi ih župnik kao duhovni asistent i voditelj FSR-a u župi.